Propulzija tokom plivanja
Propulzija tokom plivanja znači potiskivanje prema naored. odnosno imenuje silu koja omogućava kretanje tela u vodi, radom ruku, nogu i tela.
Counsilman (1970) predstavlja propulzivnu silu na osnovu Trećeg Njutnovog zakona (zakon akcije i reakcije) koji kaže da sila kojom jedno telo deluje na drugo (sila akcije) prouzrokuje po intenzitetu i pravcu iste, a po smeru suprotne sile (sila reakcije) kojom drugo telo deluje na prvo. Prema toj teoriji, plivač koristi svoje šake i podlaktice kao vesla kojima pomera vodu u nazad, što za reakciju ima pomeranje tela plivača u napred. Propulzija nastaje kao vektorski zbir podižuće i kočeće sile, koje su pod uticajem gustine tečnosti, površine, brzine, koeficijenta podižuće i kočeće sile. U svim fazama tehnike plivanja podižuća i kočeća sila zajedno sa pravcem kretanja ruke modifikuju rezutantu sile koja pokreće telo unapred. Podižuća sila je sila koja deluje pod pravim uglom u odnosu na pravac strujanja fluida, dok kočeća deluje suprotno od kretanja tela.
Prvim istraživanjima čovekove propulzije, kretanje u vodi je bilo predstavljeno formulom Karpoviča:
gde su: F – propulzivna sila plivača; R – otpor kretanju plivača; m – masa tela plivača i v – brzina plivanja.

U osnovi ove formule se nalazi Njutnov zakon akcije i reakcije. Po ovom zakonu osnova za generisanje propulzije nalazi se u provlaku šake i zamahu ekstremiteta plivača u ravni koja je upravna na pravac plivanja. Rad koga vrši plivač jednak je otporu i pređenom putu. Za razliku od kretanja na zemlju u toku koga se čovek odguruje o čvrstu podlogu, plivač se kreće generišući propulzivnu silu, pri čemu on vodenoj masi daje kinetičku energiju i menja brzinu njenog protoka u jedinici vremena. Energija koja se prenosi sa plivača na vodu, deo je ukupne mehaničke moći (Mm) u toku koje se raspoloživa energija troši za pokretanje vodene mase i njeno ubrzanje, kao i na savladavanje otpora sredine, pa je po tome propulzivna sila jednaka:
P = FO + FK
gdje je: P – propulzivna sila; FO – sila potrebna da se savlada otpor sredine; FK – sila koja se prenosi i ubrzava vodenu masu.
Odnos između ukupne propulzivne sile i sile koja je potrebna da se savlada otpor sredine naziva se pokretačka efikasnost (Pe) i jednaka je:
Pe = FO / Mm = Mm / (Mm + FK)
Iz formule se može zaključiti da se u cilj uvećanja Pe mora smanjiti količina energije koja se prenosi na pokretanje vode, a do toga dolazi uvećanjem odnosa sila vuče / sila otpora. Tako je, pri istoj energetskoj ceni plivanja (ista potrošnja kiseonika) utvrđeno da plivači plivaju brže za 23% u odnosu na trijatlonce. Razlika u brzini plivanja nastaje, ne kao rezultat razlike u broju zaveslaja, ukupne efikasnosti ili rada izračunatom po jedinici zaveslaja. Ona je rezultat dužine zaveslaja kojom se kreću plivači u odnosu na trijatlonce. Tako je istraživanjima utvrđeno da ukupna pokretačka efikasnost iznosi oko 44% kod trijatlonaca i oko 61% kod plivača. Drugim recima: plivači 61% ukupnog energetskog rashoda usmeravaju na savladavanje otpora, dok 39% troše na pokretanje vode u toku odgurivanja.
TAG: propulzija tokom plivanja
Zakažite besplatno testiranje :